Bračni ugovor
Bračni ugovor kao temeljem stabilnog braka
Bračni ugovor je u današnjem vremenu uobičajen pravni posao koji sklapaju obrazovani mladi ljudi prilikom zasnivanja bračne i izvanbračne zajednice, kako bi zaštitili svoja imovinskih prava i učinili jednostavnijim svoj budući bračni život.
Bračni ugovor je u tom slučaju odraz međusobnog razumijevanja i povjerenja između bračnih i izvanbračnih drugova koji žele na pošten način urediti svoje buduće financijske i imovinsko-pravne odnose.
U svakodnevnom govoru često se čuje naziv „predbračni ugovor“ no radi se o nazivu koji se koristi u anglosaksonskim pravnim sustavima dok se u našem zakonodavstvu koristi termin bračni ugovor.
Zakonsko uređenje i definicija bračnog ugovora
Po Obiteljskom zakonu R.H. (Narodne novine br. 103/15, 47/20, 49/23 i 156/23) pravni učinak izvanbračne zajednice života između neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje
najmanje tri godine ili kraće ukoliko je u zajednici života rođeno zajedničko dijete, izjednačen je sa bračnom zajednicom, tako da je sklapanje Bračnog ugovora danas uobičajeno i između partnera koji žive u izvanbračnoj zajednici života.
Po Obiteljskom zakonu R.H. sva imovina koja je stečena za vrijeme trajanja izvanbračne ili bračne zajednice zajedničkim radom partnera, ili proistječe iz te imovine, smatra suvlasništvom partnera u jednakim suvlasničkim udjelima.
Bračni ugovor je pravni akt koji uređuje imovinskopravne odnose između bračnih i izvanbračnih partnera, kako za vrijeme trajanja braka, tako i u slučaju rastave braka, te isti omogućava partnerima da samostalno odluče o raspodjeli svoje imovine stečene zajedničkim radom za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice, što može uključivati nekretnine, financijska sredstva i druge vrijednosti.
Razlozi za sklapanje bračnog ugovora
Bračni ugovor je naročito bitan dokument u situaciji gdje jedan ili oba bračna ili izvanbračna partnera ulaze u zajednicu života sa već stečenom imovinom, ili očekuju stjecanje imovine.
Bračnim ugovorom izvanbračni i bračni partneri imaju mogućnost planirati koji će dijelovi imovine koji budu stečeni za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice biti smatrani zajedničkom bračnom stečevinom, a koji će se smatrati vlastitom imovinom pojedinog partnera.
Bez sklopljenog bračnog ugovora sva imovina koja je stečena tijekom trajanja izvanbračne ili bračne zajednice smatra se zajedničkom imovinom, te se u slučaju razvoda braka dijeli između bračnih drugova na jednake suvlasničke udijele.
Sa valjano sastavljenim bračnim ugovorom bračni drugovi unaprijed dogovaraju kako će se njihova imovina podijeliti u slučaju razvoda sa čime se izbjegavaju dugotrajni i skupi sudski postupci.
Bračnim ugovorom mogu se unaprijed odrediti odgovornost bračnih drugova za financijske obveze koje su nastale tijekom trajanja braka, pa i u slučaju ukoliko se radi o financijskim obvezama (Ugovor o kreditu, Ugovor o pozajmici) koje je preuzeo jedan bračni drug bez suglasnosti drugog bračnog druga.
Sa propisno sastavljenim bračnim ugovorom, parovi mogu unaprijed odrediti kako će se njihova imovina raspodijeliti nakon njihove smrti, što može spriječiti nesporazume i eventualne pravne sporove između nasljednika preminulog bračnog druga.
Za veću pravnu sigurnost i ispravno sastavljanje bračnog ugovora, preporučuje se obratiti se iskusnom odvjetniku koji će pomoći u sastavljanju ugovora prema željama i potrebama partnera.