Bračni ugovor kao temelj stabilnog braka

Bračni ugovor kao temelj stabilnog braka

Bračni ugovor je u današnjem vremenu uobičajen pravni posao koji sklapaju obrazovani mladi ljudi prilikom zasnivanja bračne i izvanbračne zajednice, kako bi zaštitili svoja imovinska prava i učinili jednostavnijim svoj budući bračni život.

Bračni ugovor je u tom slučaju odraz međusobnog razumijevanja i povjerenja između bračnih i izvanbračnih drugova koji žele na pošten način urediti svoje buduće financijske i imovinskopravne odnose.

Zakonsko uređenje i definicija bračnog ugovora

Po Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske pravni učinak izvanbračne zajednice života između neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ukoliko je u zajednici života rođeno zajedničko dijete, izjednačen je s bračnom zajednicom.

Zbog toga je sklapanje bračnog ugovora danas uobičajeno i između partnera koji žive u izvanbračnoj zajednici života.

Po Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske sva imovina koja je stečena za vrijeme trajanja izvanbračne ili bračne zajednice zajedničkim radom partnera, ili proizlazi iz te imovine, smatra se suvlasništvom partnera u jednakim suvlasničkim udjelima.

Bračni ugovor je pravni akt koji uređuje imovinskopravne odnose između bračnih i izvanbračnih partnera, kako za vrijeme trajanja braka, tako i u slučaju rastave braka.

On omogućava partnerima da samostalno odluče o raspodjeli svoje imovine stečene zajedničkim radom za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice, što može uključivati nekretnine, financijska sredstva i druge vrijednosti.

Razlozi za sklapanje bračnog ugovora

Bračni ugovor je naročito bitan dokument u situaciji gdje jedan ili oba bračna ili izvanbračna partnera ulaze u zajednicu života s već stečenom imovinom ili očekuju stjecanje imovine.

Bračnim ugovorom izvanbračni i bračni partneri imaju mogućnost planirati koji će dijelovi imovine koji budu stečeni za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice biti smatrani zajedničkom bračnom stečevinom, a koji će se smatrati vlastitom imovinom pojedinog partnera.

Bez sklopljenog bračnog ugovora sva imovina koja je stečena tijekom trajanja izvanbračne ili bračne zajednice smatra se zajedničkom imovinom, te se u slučaju razvoda braka dijeli između bračnih drugova na jednake suvlasničke udjele.

Financijske obveze i zaštita imovine

Bračnim ugovorom mogu se unaprijed odrediti odgovornosti bračnih drugova za financijske obveze koje su nastale tijekom trajanja braka, pa i u slučaju kada se radi o financijskim obvezama koje je preuzeo jedan bračni drug bez suglasnosti drugog bračnog druga.

To se može odnositi na ugovore o kreditu, ugovore o pozajmici i druge financijske obveze koje mogu imati utjecaj na imovinske odnose bračnih ili izvanbračnih partnera.

Planiranje budućih odnosa

Propisno sastavljenim bračnim ugovorom partneri mogu unaprijed odrediti kako će se njihova imovina raspodijeliti u budućnosti, što može spriječiti nesporazume i eventualne pravne sporove između partnera ili nasljednika.

Za veću pravnu sigurnost i ispravno sastavljanje bračnog ugovora preporučuje se obratiti odvjetniku koji može pomoći u sastavljanju ugovora prema stvarnim okolnostima, željama i potrebama partnera.

Zaključak

Bračni ugovor može biti koristan pravni instrument za partnere koji žele jasno, pošteno i transparentno urediti svoje imovinskopravne odnose.

Budući da svaki odnos i svaka imovinska situacija imaju svoje posebnosti, prije sklapanja bračnog ugovora važno je izvršiti pravnu procjenu konkretnog slučaja.